Youth up-moja prva omladinska razmjena

Kada sam se prijavio za YouthUP u Slavonskom Brodu, imao sam samo nejasnu predstavu o tome šta se od mene očekuje i šta ja očekujem od tog projekta, budući da nikada ranije nijesam učestvovao na sličnim razmjenama, mada sam sa seminarima i internacionalnim skupovima već imao dovoljno iskustva. Ispostavilo se da će tih nekoliko dana biti nešto što mi se odavno nije desilo - potpuno novo i neočekivano iskustvo sa potencijalom da promijeni moju percepciju okoline, očekivanja i stavove, a pri tom obogati moja dotadašnja iskustva i saznanja.

Pošto su ekipe morale biti sastavljene od četiri učesnika starosti između 16 i 25 godina, a ja sam već zaokružio treću deceniju, išao sam kao youth leader, budući da za to mjesto nije postojala starosna granica. Znao sam da će, osim crnogorske grupe, učestvovati petočlane grupe iz Češke, Poljske, Bugarske, Grčke, Turske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, da će tema biti preduzetništvo i poređenje ekonomskih i poslovnih prilika u urbanom i ruralnom okruženju, te da će se projekat odvijati tokom pet radnih dana između 15. i 23. jula. Prije toga sam, sa još jednim članom tima, Ljubicom Tošić, već išao u Slavonski Brod na trodnevni pripremni sastanak, na kojem je trebalo da se dogovorimo o tome šta će se raditi u prvoj fazi projekta, tako da sam već upoznao domaćine iz Hrvatske i po jednog vođu tima i jednog člana iz svih ostalih država koje učestvuju u razmjeni, pa sam petnaestog već imao određena poznanstva i okvirno poznavanje mjesta, što mi je mnogo olakšavalo obavezu da objasnim ostalim članovima tima gdje će se i šta raditi. Smještaj je organizovan u vili Herbarium, a svi su bili raspoređeni tako da u sobi budu učesnici različitih nacionalnosti, kako bismo se bolje upoznali i što prije ostvarili prve kontakte sa ostalim učesnicima. Grad je kao stvoren za takvu priliku - na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, od koje ga dijeli samo Sava, Slavonski Brod nudi mnogo lijepih uspomena, od divnog keja sa šetalištem pored Save, preko fascinantne tvrđave u kojoj posjetioce dočekuju glumci u autentičnim uniformama i vodiči spremni da podijele informacije o tvrđavi i gradu, do mnogobrojnih spomenika poznatim ličnostima i događajima iz lokalne kulture. Ovo je, ipak, grad u kojem se rodio Branko Radičević i u kojem je živjela i stvarala Ivana Brlić - Mažuranić. Najzad, moram pomenuti i jednu zaista izvrsnu instituciju koja je za mene odigrala bitnu ulogu u toku ovog skupa, u kojoj sam našao odgovore na mnoga pitanja koja su me mučila i u kojoj su me uvijek dočekala širom otvorena vrata - Kuća piva, sa stotinama vrsta piva iz čitavog svijeta. Nažalost, zbog obaveza nijesam mogao da joj posvetim onoliko vremena koliko jedna takva institucija zaslužuje. Ispraviću taj propust ubrzo, nadam se.

Od prvog radnog dana je svima bilo jasno da će posla biti dosta. Svakodnevne radionice u trajanju od četiri puta po sat i po, sa pauzama za kafu i ručak, bile su dosta zahtjevne, ali su nudile mnogo novih vještina i informacija. Upravo na to sam mislio kada sam u uvodu rekao da me je promijenio ovaj projekat. Prije svega, morao sam od prvih minuta prve radionice da izađem iz svoje "zone komforta" kroz vježbe osmišljene da podignu energiju ili olakšaju komunikaciju među učesnicima, što je meni tada izgledalo kao neugodne dječije igre kojima se samo gubi vrijeme i odrasli ljudi se ponašaju kao nezrela dječurlija. Ispostavilo se da sam se prevario, relativno brzo sam se navikao, a posljednjih dana, moram priznati, u nekima i uživao. Mnogo neugodija od toga je bila spoznaja o stvarima koje sam propustio u životu. Divio sam se momcima i djevojkama koji su tu sa 16 ili 17 godina, rade korisne stvari sa ljudima iz drugih kultura, razgovaraju na engleskom i planiraju svoj život. Ja sam u tim godinama uradio toliko korisnih stvari da se ne mogu sjetiti ni jedne jedine. U tridesetoj sam, recimo, saznao za EVS, mogućnost da mladi ljudi upoznaju svijet kroz volontiranje. U tridesetoj, a to je gornja granica do koje se može prijaviti za EVS. Daleko od toga da sam nezadovoljan stvarima koje sam postigao do sada, ali, gledajući mlade ljude koji učestvuju u ovakvim projektima u pauzi od škole, fakulteta ili posla, nijesam mogao a da ne pomislim koliko sam mogao dodatno obogatiti svoj život. Upravo zbog toga sam sebi dao zadatak da upoznam što više ljudi sa mogućnostima koje ih očekuju. Tokom projekta, upoznao sam dosta divnih ljudi, a sa par njih ostvario poznanstva za koja vjerujem da će prerasti u doživotna prijateljstva. Tri dana su radionice održavane u Slavonskom Brodu, a dva dana u Slavonskom Kobašu. Neću trošiti vrijeme na detaljan sadržaj radionica, vjerujem da ne bih mogao ni približno pobrojati sve o čemu smo pričali i načine na koje su Iva i Jelena iz Hrvatske, uz pomoć Barteka iz Poljske, navodili učesnike da se stave u ulogu ozbiljnih preduzetnika i sami dođu do rješenja za zadate probleme i nauče da samostalno odgovore na nepredviđene okolnosti i unaprijed očekuju one koje je moguće predvidjeti. Ono što je ovo iskustvo učinilo tako nezaboravnim jeste upravo balans između korisnog sadržaja, oličenog u radionicama i socijalnim interakcijama sa drugim kulturama i jezicima, sa jedne strane i zabavnog sa druge, što se vidi kroz mnogobrojne aktivnosti koje su se održavale u Slavonskom Brodu i Slavonskom Kobašu (od čega neke samo zbog nas, budući da je četrdeset ljudi iz nekoliko zemalja u selu dočekano poput televizijskih zvijezda, ljudi su se slikavali sa nama i pisali o nama u novinama). Navešću samo nekoliko primjera zabavnih sadržaja: tokom Dana muzike su organizovani muzički punktovi širom grada, sa muzikom koja je varirala od klasike preko bluza, džeza i roka do starogradske i folk muzike; Moto-stunt show na kojem su motociklisti izvodili vratolomije od kojih zastaje dah; paintball, odbojka na pijesku i vožnja fijakerima; mali festival lokalnih kraft piva; veče karaoka i sl. Na samom kraju projekta, predstavnici svih država su tokom interkulturalne večeri na seoskom trgu predstavili hranu, piće, igre i običaje svoje kulture, uz prikladnu prezentaciju. Najzad, posljednje večeri su i sami učesnici imali priliku da uz gitaru pokažu svoje muzičke talente u jednom od lokala. Kroz vanjske aktivnosti smo imali i izuzetnu priliku da se upoznamo sa lokalnim stanovništvom, ali i sa prilikama u jednom malom mjestu u jednoj od najsliromašnijih hrvatskih županija. Razgovarajući sa ostatkom tima sam zaključio da i oni dijele slične utiske i da se raduju ovakvim iskustvima u budućnosti.

Koliko god to zvučalo kao opšte mjesto - vratio sam se sa ovog projekta kao promijenjena osoba, sa dosta korisnog iskustva i još više lijepih uspomena, sa željom da nastavim da poboljšavam i mijenjam i sebe i ljude oko sebe, ali i sa brojnim novostečenim vještinama da tu želju i ostvarim. Pred nama je još jedna faza ovog projekta, koja će biti održana u Zadru. Otići ćemo naoružani iskustvom iz Slavonskog Broda, a ovoga puta ćemo već znati mnogo više učesnika i ponovnom susretu sa mnogima od njih se neizmjerno radujem. Nakon toga, u posljednjoj fazi ćemo okupiti nekoliko desetina ljudi iz Crne Gore sa kojima ćemo podijeliti iskustva iz Broda i Zadra. Ne sumnjam da ćemo imati o čemu da im pričamo.

Bojan Minić

• < Prev
• Next >